yapayakovićeva brbljanja

21 Jul, 2018

Prvi poslednji put o nečemu glupom

Glupe stvari i debilni ljudi — Autor ya @ 14:58

Ma, hteo sam da pišem o svačemu, ali kao i obično promašim temu.

Pažnju mi je privukao televizor u susednoj sobi po prvi put u zadnjih desetak godina. Zašto?

U nekoj, nikakvoj emisiji opet raspravljaju o politici što se savršeno složilo sa raygovorom koji se u tom trenutku vodio na ulici dok mi iskače reklama o nekom proevropskom pokretu za neka prava. Pošto sam čvrsto bio rešio da bacim koju o univerzalnom razumevanju i ljubavi, nije mi bilo baš prijatno.

’Ajde da otvorimo temu.

21. vek je ili to samo tako kažu?

Ako je istina da je sada ta famozna budućnost kojoj smo se kao mali radovali, moram malom sebi da kažem da kola ne lete, roboti ne rade za nas i umesto da mi imamo gomilu igračaka, igračke imaju nas. Veštačka inteligencija, barem neka njena test verzija odavno gospodari internetom, političari svuda, a ljudi i emocija sve manje. Neki beže da bi kukali kako krvavo zarađuju, neki ostaju da kukaju kako ništa ne mogu da zarade, neki se u’lebe pa ćute.... Poenta je da bez obzira na finansijsku situaciju svi nešto kukaju, dok retki uporni pokušavaju da budu bolji, da ostanu srećni.

Da se vratim na politiku. Toliko bezvredno raspravljanje o stvari o kojoj niko od nas ne odlučuje ništa. Izbori, referendumi, kvazinacionalizam, šovinizam, politička korektnost, tolerancija i prava svih i svakakvih su nešto na šta ne utičemo, dakle, nije nikako tačno da nam je vlast kakav je narod! Da tu vlast bira narod možda bi i bilo, ali indoktrinirani, uplašeni i do ivice dovedeni ljudi, nisu loši, već izgubljeni. Neko koga nema u novina i na internetu bira vlade, uvodi demokratiju i postavlja jadnike na ekran da ih pljujemo, smejemo im se ili im se divimo. Ti neki, znaju da nije bitno šta ćeš zaokružiti, koga voleti koga mrzeti, jer našim odlukama upravljaju bez nekih teškoća.

Oni su svesni da su sistem i drzave i granice i kvazinacionalizam koji mrzi, samo nametnuti neopipljivi mentalni konstrukti jer ne postoje, a mi smo osuđeni da nam kroji sudbinu nešto što ne postoji. Užas.

I šta sad? Jedino što nam je ostalo je da učimo, nadgrađujemo sebe i menjamo se na pravi način. Uz to je potreban jedan veliki izduvni ventil ili više njih i biće bolje J


Komentari

  1. Usually I ddo not read post on blogs, but I wish
    to say that this write-up very pressured mme too take a lopk at and do so!
    Your writing style has been amazed me. Thank you, very great article.

    write a paper for me https://blog.akehir.com/2014/05/malaria-tourism.html

    Autor write a paper for me — 24 Feb 2021, 16:06


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me